preskoči na sadržaj

Osnovna škola Vrbani

Login
Novo na stranicama

 

       KLOKAN BEZ GRANICA

Tražilica


Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Anketa
Koliko dnevno sati koristiš stranice društvenih mreža?







KORISNE POVEZNICE

 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 2. 10. 2017.

Ukupno: 409241
Danas: 4
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
TERENSKA NASTAVA - VUKOVAR
Autor: Magdalena Babić, 21. 1. 2020.

TERENSKA NASTAVA – VUKOVAR, 16. I 17. SIJEČNJA 2020. GODINE  

Zahvala za osvojeno 1. mjesto u kvizu znanja unutar projekta "Posjet osmih razreda Vukovaru"

Slike - 16.1.2020.

Slike - 17.1.2020.


KOMENTARI UČENIKA

Iskreno, očekivala sam da će grad biti u lošijem stanju, da će biti više neobnovljenih građevina i da će biti „mračniji“.  Kad smo izašli u centar grada, činilo mi se gotovo kao da sam u Zagrebu, tako da sam se baš iznenadila.

Najviše me se dojmila Bolnica, Spomen-dom Ovčara i masovna grobnica – bile su zanimljive i pričale o životnoj stvarnosti i svakakvim vrstama ljudi koji postoje. Mogu reći da sam se i rasplakala na tim mjestima jer mi je bilo grozno slušati o ubijanju nevinih osoba i o načinima na koje su ljudi u to vrijeme živjeli i umirali.

Naravno da grad ima svjetliju budućnost – smatram da može „procvasti“, samo je potrebno vrijeme, strpljivost i ljubav.

Ovakve terenske nastave svakako su potrebne jer trebamo saznati više o svojoj državi i njenoj prošlosti.

(Antonela Biškupić)


Od ranije sam znala za tužnu i gorku povijest Vukovara: razrušene kuće, domovi napušteni, ljudi u strahu, ubijanja, žrtve… Ali saznala sam još okrutniju istinu grada: koncentracijski logori u kojima su mučili psihički i fizički nevine ljude, silovanje žena, nehumano i bezosjećajno ubijanje ljudi na Ovčari, bombardiranje svega što se nađe na putu, ljudi ubijeni, a neki se još smatraju nestalima.

Ljudi su stvarno nehumani i prave životinje kada ovako nešto mogu napraviti drugim ljudima radi postizanja vlastitog cilja. Prava sramota za ljudski rod.

Smatram da grad ima svoju budućnost jer se ni u ratu nije predao, zato znam da neće nikada. Mislim da osobno ne bih mogla živjeti u Vukovaru jer se ne bih mogla nositi sa svim posljedicama koje je donio rat. Dobro je da se mi mladi na vrijeme osvijestimo što se događalo i kakva je bila situacija u našoj rodnoj zemlji.

(Angelina Došen)


Znao sam za bombardiranja, granatiranja itd., tako da sam se jako iznenadio kada sam vidio današnje stanje Vukovara. Puno ljudi je reklo da su im bila dosadna predavanja pukovnika, ali meni se to najviše i svidjelo. Pogotovo mi se svidjelo kako su se Vukovarci ujedinili i zajedno štitili svoj grad. Smatram da su neki detalji, npr. iz bolnice, bili ogavni, ali važno je da smo ih čuli i vidjeli kako bismo shvatili užas koji se dogodio Vukovaru. I zbog toga sadašnje stanje grada izgleda kao čudo. Lijepo je bilo vidjeti da se grad obnavlja i da se još ljudi naselilo i vratilo u Vukovar i da im je lijepo, ali nikako se ne smije zaboraviti što se dogodilo 1991. – od užasa JNA do bratstva i jedinstva Vukovaraca i njihove volje i hrabrosti da spase svoj grad, ali sve to ne znači da Vukovar ne može vratiti svoju prijašnju ljepotu.

(Vinko Klobučarić)


Terenska nastava mi se svidjela zbog svega što sam vidio, čuo i naučio. Mislim da se može puno toga saznati o Domovinskom ratu, ali i o našoj domovini. Taj dio Hrvatske je zbog rata izgubio puno stanovnika, gradu je nanesena velika materijalna šteta, jako puno toga je srušeno i uništeno. Tvornica „Borovo“ izgubila je oko 12000 radnih mjesta. Mislim da se grad ne može nikada u potpunosti oporaviti od gubitka svoga stanovništva.

(Adrian Novak)


Do ove terenske nastave nikada nisam bila u Vukovaru i nisam znala što i kako se osjećati: tugu zbog svega što se dogodilo i zbog tolikih žrtava ili radost zbog obrane grada heroja. Bilo je teško gledate sve te masovne grobnice i žrtve, ali ujedno i zanimljivo slušati ljudske sudbine. Nešto što mi je naročito ostalo u sjećanju je Vukovarska bolnica 1991. – Mjesto sjećanja. Rupe gdje su pale bombe, pa i one rekonstrukcije tadašnjih bolničkih soba gdje je sve bilo mračno, nije bilo zraka, a svi ljudi tamo bili su teško ozlijeđeni. Povijest te Bolnice teška je i velika, kao što je o njoj nekima možda i teško pričati. No ja sam ponosna. Ponosna na sve što je Vukovar prošao i na sve žrtve koje je podnio. Sve one silne masovne grobnice i spomen-domovi rastužili su me. Rastužilo me čitati sva ona imena ljudi, ali to mi je dalo i snage. Šetajući gradom, osjetila sam njegovu radost i potencijal.

Vukovar ima budućnost veliku koliku i povijest, ali vjerujem da će mu budućnost biti puno bolja. Grad ima mnogo znamenitosti i priča koje treba približiti svijetu.  To je ipak naš grad heroj.

(Antonija Galić)


Već puno stvari o ratu sam znao, no jako puno sam i naučio. Od ranije povijesti Vukovara, preko raznih podataka o okupaciji i padu Vukovara te o izgledu i Vukovaru danas.  Osobno, u Vukovaru sam već bio više puta. Tada sam posjetio Muzej vučedolske kulture, dvorac, memorijalno groblje te Trpinjsku cestu . Najviše, ali i najmanje, svidjela mi se Vukovarska bolnica. Divim se hrabrosti medicinskog osoblja i njihovoj izdržljivosti, no isto tako, taj prostor gdje su se ranjenici i bolesni ljudi nalazili mi je jednostavno bio jako jeziv i klaustrofobičan. Tako je to sve nekako ostavilo negativan o neugodan dojam na mene i ne želim ponovno tamo otići.

Mislim da grad itekako ima budućnost. Velik dio je obnovljen i tome se divim. U Vukovaru bih mogao živjeti, to je lijep gradić na Dunavu. Svjetlija budućnost ga čeka, ljudi su krenuli dalje. Svašta je pretrpio, ali se i ponovno uzdigao – još jači.

(Marko Zrilić)


Putovali smo otprilike 4,5 sati, a kada smo stigli, dočekao nas je iznenađujuće uređen i obnovljen grad. Vukovar sam zamišljala kao razrušeno, napušteno i tužno mjesto, očekujući srušene i granatirane kuće; mislila sam da ću morati paziti kuda hodam kako ne bih neoprezno stala na minu. Međutim, u gotovo potpuno obnovljenom gradu postoje dva moderno uređena i opremljena muzeja koje smo posjetili i gdje su nas zasipali informacijama o vukovarskoj povijesti i kulturi.

Domovinski rat i njegov ishod za današnju Hrvatsku bili su iznimno važni. Prije svih održanih predavanja ne bih se mogla pohvaliti znatnim znanjem o Domovinskom ratu. Najviše me se dojmila Ovčara i memorijalni centar posvećen njoj. Ondje sam čak i ja, koja nisam sudjelovala u ratu i kojoj nitko u istom nije nestao, pustila suzu. Dojmila me se hrabrost i odanost Vukovaraca i vojnika koji su složno branili svoj grad. Grad i njegovi stanovnici imaju velike ožiljke i rane, ali i budućnost. Važno je samo kako će je njegovi stanovnici krojiti. Dobra podloga s obnovljenim građevinama i kulturom omogućuje građanima svjetlije sutra. Prošlost se treba ostaviti ondje gdje se zbila kako bi se samopouzdano kročilo u budućnost iako, kada pokušamo ne živjeti u prošlosti, shvatimo da ona živi u nama.

Vlastiti život u Vukovaru, usprkos obnovljenosti i današnjoj sigurnosti grada – ne mogu zamisliti. Volim velike gradove, metropole – najradije bih se iselila i iz rodnoga Zagreba. Međutim, Vukovar nikako nije mrtav grad, a njegova sutrašnjica se već danas može poboljšati.

(Katarina Ćosić)


 






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju