Osnovna škola Vrbani

Učenici osmih razreda, 30. i 31. listopada 2017.  posjetili su Vukovar, grad heroj, koji je po cijenu žrtve potpunog razaranja i  junačke pogibelji branitelja, po cijenu masovnog ubojstva civila i ranjenika,  po cijenu raseljavanja  preživjelih civila spriječio nastanak Velike Srbije i  omogućio  današnji mir u našoj domovini Republici Hrvatskoj. Mir koji imamo i u kojem  danas živimo, dar je Vukovarskih i svih ostalih branitelja. Taj neprocjenjivi dar moramo čuvati kao i uspomenu na Vukovar i naše branitelje. Čast im i hvala.

Naši osmaši proveli su dva nezaboravna dana u Vukovaru i svoje dojmove s terenske nastave podijelili s nama.

Fotografije s terenske nastave možete pogledati u fotogaleriji.

Krenuli smo rano jutro u 4 i 30, nimalo umorni. Svitanje i buđenje sunca dočekali smo na ravnoj slavonskoj cesti, uz igrice na mobitelu. U Vukovaru nas je dočekao vjetrovit i sunčan dan.

Odmah po dolasku posjetili smo dvorac Eltz koji je za vrijeme Domovinskog rata bio potpuno uništen i opljačkan a kustos muzeja koji se brinuo za zbirku odveden i pogubljen na Ovčari. Danas muzej ima naročito lijepu  etno zbirku. Od mnoštva fotografija  izložaka odlučili smo izdvojiti onu koja prikazuje dječju igru.

Potom smo se prošetali uz vjetrovitu obalu Dunava do utoka rijeke Vuke u Dunav i spomenika Vukovarskim braniteljima s natpisom „Navik on živi k izgine pošteno.“

Posjetili smo Muzej Vučedolske kulture koji nam je otkrio pomalo mističan Podunavski narod koji je poštivao sazvježđe Orion i sastavio prvi kalendar zapisan na obrednoj posudi znakovnim pismom. Stari  su Vučedolci oko 3 000 god. p.K izrađivali  i čizmice svojoj djeci. Glineni kalupi čizmica sačuvani su i čuvaju se u muzeju.

Drugi dan odslušali smo zanimljivo predavanje o minsko eksplozivnim napravama, popeli se na tenkove, prošetali vojnim poligonom Memorijalno dokumentacijskog centra i  vidjeli  izloženo ručno izrađeno oružje Vukovarskih branitelja.

Zatim smo posjetili  spomen Dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, groblju tenkova. Spomen dom  je izgrađen  na mjestu nekadašnje pošte u obliku šake koja predstavlja snagu koju su Vukovarski branitelji pružili u obrani grada.  Oko ostataka uništenog tenka JNA ispisana su imena poginulih branitelja 204. Vukovarske brigade. Ispred Doma stoji bista zapovjednika vukovarske obrane Blaga Zadre.

U Vukovarskoj bolnici pogledali smo  dokumentacijski film s izvornim snimkama. Rat u Vukovaru započeo je 2. svibnja 1991. kada su srpske paravojne postrojbe ubile 12. hrvatskih policajaca.
25. kolovoza 1991. bolnica je prvi puta napadnuta projektilima sa zemlje i zraka. Pacijenti i ranjenici premješteni su u protuatomsko sklonište o kojima se neprestano brinulo osoblje bolnice. Tijekom studenog i listopada bolnica je svakodnevno bombardirana.  Jedna od  avionskih bombi probila je 5 ploča bolnice i pala ranjenom srpskom vojniku među noge ne eksplodiravši. Rupa koju je prouzročila vidljiva je i danas. U tim teškim uvjetima  bolnica je profesionalno funkcionirala i primala  dnevno prosječno 30 do 40 ranjenika bez obzira na pripadnost. U bolnici rođeno je 18 djece od toga troje nedonoščad. Novinari Hrvatskog radija Vukovar pod vodstvom Siniše Glavaševića svakodnevno su izvještavali o situaciji u bolnici i gradu. U izuzetno teškim okolnostima u  bolnici je boravilo 350 – 700 ljudi dnevno. Tijekom agresije na Vukovar zaprimljeno je 2,5 tisuće ranjenika,ranjeno je više od 80 djece a 33 je ubijeno. Organizacija  rada bolnice bila je  nadljudski zadivljujuća. Nakon pada obrane grada 16 djelatnika odvedeno je i ubijeno na Ovčari.

Ovčara je mjesto gdje su na nepreglednoj Slavonskoj ravnici noću ubijeni ranjeni civili, branitelji i zaposlenici bolnice. Evakuacija ranjenika bila je predviđena za 19.11. uz prisustvo međunarodnog Crvenog križa, ali evakuacija je započela 20.11. bez prisustva predstavnika Crvenog križa. Ranjenici su odvezeni autobusima u skladišta Veleprometa a zatim na masovno stratište Ovčaru i u nepoznato. Jedan od bjegunaca uspio je pobjeći i donijeti  svjedočanstvo o Ovčari. Najmlađa žrtva imala je 16 godina. Danas u spomen na žrtve zasađeno je 200 čempresa i podignut spomenik sa simbolom ranjene golubice, simbolom koji se nalazi na svim masovnim grobnicama u Hrvatskoj. Nakon otkrića grobnice eshumirano  je 200 žrtava a 60 ljudi još se vodi nestalima. Posmrtni ostaci branitelja i civila sahranjeni su na Memorijalnom groblju na kojem smo zapalili svijeće s tugom i gordošću u srcima. Vječna im slava.

Nakon ručka i predaha okupili smo se u dvorani u rodnoj kući  nobelovca Lavoslava Ružičke na završnom predavanju, školi mira i kvizu. I da se pohvalimo, na kvizu su u prvo mjesto osvojili  naši učenici Ema Romić  8.c i Petar Šimić 8.c. Čestitamo. Puni dojmova vratili smo se u Zagreb i nikada nećemo zaboraviti Vukovar.

                                Mladi povjesničari  OŠ Vrbani